Saveti onima koji žele da stupe u brak – arhimandrit Ilarion (Argatu)

Poštovani čitaoci, 1999. godine upokojio se u Gospodu najpoznatiji rumunski iscelitelj đavoimanih, arhimandrit Ilarion (Argatu). Posedovao je ogromnu duhovnu snagu i vernici su ga veoma voleli. Neki od njegovih saveta o braku i porodici su bili pažljivo zapisani i sačuvani, i mi ih danas prenosimo sa portala Pravoslavie.ru.

 

* * *

 

ZA PORODICU SE TREBA DRŽATI ZUBIMA

 

Govorio sam vam da je za decu najvažnije da budu poslušna prema roditeljima – i kada su mali, i posebno kada žele da se venčaju. Znate kako je napisano u Knjizi, da „blagoslov roditelja učvršćuje dom dece, a prokletstvo roditelja ga ruši do temelja“.1

Bilo bi dobro da se stupajući u brak posavetujemo sa roditeljima, čujemo njihovo mišljenje, zato što roditelji drugim očima posmatraju čoveka sa kojim vi vežete svoj život, i uopšte roditelji žele dobro svojoj deci.

Majke su još više osetljivije ka svemu što se tiče njihovog deteta, jer su ga one nosile u svom stomaku. One su kao proroci za svoju decu. One osećaju opasnost ili dobro za dete, i ako vi budete slušali njihove reči, mogu da vas sačuvaju od mnogobrojnih nesreća.

* * *

– Oče, mama mi nije dozvoljavala da se udam za mog momka, govoreći da je on pijanica, a on tada nije ni pio žestoka pića, već samo limunadu. Ja je nisam poslušala, i kada smo se uzeli, on je počeo toliko da pije da se valjao po kanalima.

– Eto vidite koliko daleko stiže materinski osećaj? Ona je predvidela to što će se desiti.

* * *

–  Oče, mama mi nije davala da se udam za mog momka, rekla mi je da ću postati udovica i tako je i bilo. Sada sam ponovo našla dečka i ona se ponovo protivi. Ja volim tog mladića i ne mogu da ga se odreknem. Šta da radim?

–  Poslušaj mamu, zar ponovo hoćeš da postaneš udovica?

–  Oče, ona mi je upravo tako i rekla. Ali ja ne mogu da se rastanem sa njim zato što ga volim.

–  Kako to ne možeš? Rastaćeš se sa njim ovako: jedno će poći na jednu stranu, drugo na drugu. Ako hoćete da imate porodicu, onda smatrajte da ga niste poznavali.

–  A to treba da uradim zato što to mama hoće?

–  Da! Zato što ti ona želi dobro. Ako ne – radi šta hoćeš, ti sama biraš sebi svoj krst koji ćeš nositi, mama želi da te zaštiti od ponovne nesreće.

* * *

-Oče, udajem se i bojim se da ću tada biti u „nečistom periodu (menstrualnom ciklusu)“. Šta da radim?

– Šta da radiš? Moli se da budeš čista, moli se Majci Božijoj da budeš čista i da možeš ući u crkvu, govori Joj: „Majko Božija, uskoro ću postati mlada. Molim Te, pomozi mi!“ Ukoliko se dogodi da je devojka nečista u periodu crkvenog venčanja, onda se svadba odlaže, ona ne ulazi u crkvu da je ne bi oskrnavila. Ni „druga majka“ (kuma) ne sme da ulazi, uopšte ni jedna žena tokom „nečistog perioda“ ne sme da ulazi u crkvu, zato što je u knjizi napisano: „Ako u crkvu uđe žena u periodu od 8 dana svoje „nečistoće“ ili 40 dana posle porođaja, onda neka se očisti ta crkva, da se pozove arhijerej da je ponovo osvešta“. Da li ste razumeli koliko je veliki taj greh? Zamislite koliko je još crkvi ostalo čisto, sav narod tuda ide  ne razmišljajući.

 

Svadba u Rumuniji

 

* * *

Otac Ilaion je imao nepokolebivu veru i ljubav, i Bog je slušao njegove molitve. Vrlo retko se dešavalo da se onima koji su dolazili kod njega i tražili duhovni savet nisu rešavali problemi. Ukoliko bi se desilo da je neko dolazio i govorio da mu to nije pomoglo, vrlo se gorčio. Tako mu je došla jedna žena od 53 godine, usedelica, neudata, umrla joj je mama i pita ona oca:

–  Oče, imam trosoban stan, hoću da ga zamenim ali se plašim da će me kupac prevariti.

–   A ti nemaš muža? To je muški posao. A šta, on je otišao na poslovni put?

–   Ne, oče, usamljenica sam. Znate, ja sam dolazila kod vas da biste se vi za mene pomolili, ali se ipak nisam udala.

–    To je nemoguće! Ti nisi uradila to čemu sam te učio!

–    Radila sam, oče, ali se ipak nisam udala.

* * *

Tražila si lepog i pametnog muža da bi se hvalila njime! To nije potrebno, već podrška u životu.

–    To nije tačno, ti si bila gorda, Tražila si lepog i pametnog muža da bi se hvalila njime! Vidiš da ti to nije potrebno, već podrška u životu, potreban ti je suprug zbog tebe, a ne zbog ljudi.

–   Šta da radim, oče? Tako sam usamljena, mama je umrla i ja više nemam nikoga!

–   Šta da radim sa tobom? To je put koji si ti sama izabrala. Devojke se udaju dok su mlade!

On se dugo nervirao i žalio što ga ona nije poslušala, što nije uradila ono čemu ju je učio i što je ostala sama. A najviše je žalio za to što je morao da je grdi. I kada je ona otišla, on je još neko vreme razmišljao o njoj, mislio je da više ništa ne može da uradi i govorio je: „Neka je Bog prosveti dalje u životu!“

* * *

Jedan mladić od 28 godina, inžinjer po profesiji, je pitao oca:

–   Oče, hteo bih da vas upitam nešto. Ne mogu da se odlučim, ne znam koji put da odaberem: da li da idem u manastir ili ne? Šta vi mislite?

–  Ne, ti nisi za manastir. Naći ćeš sebi lepu i verujuću devojku, venčaćete se, imaćete decu i roditelji će vam se radovati.

–   Tako ću i uraditi, oče.

* * *

Jedna devojka, od oko 18 godina, studentkinja, dolazila je da se ispovedi kod oca i žalila se na svoju majku, da ona neće da je sluša, pošto pročita sav Psaltir, odjednom im se dešavaju velike neprijatnosti. Ona se upoznala sa jednim mladićem, veoma su zavoleli jedno drugo, ali nisu mogli da se venčaju. Živeli su nevenčano. Jednom je starija sestra te devojke, veoma iznervirana dovela kod oca i rekla mu:

– Oče, ova moja okajana sestra živi kao kurva sa jednim čovekom, ne poštuje nikakva pravila ponašanja. Dajte joj neku epitimiju da bi se smirila.

– Kako da joj dam epitimiju, kakvu epitimiju da joj dam?

– Da ona više ne živi sa tim muškarcem!

– Ako se oni vole, onda ih venčajte. Mladima ne treba stavljati zabrane, telo nema snagu da samo sebe uzdrži. Ako joj naredim da prestane, roptaće na Boga, da je On surov i nepravedan. A Bog je blag. Pomozite joj da se venča, jer oni vole jedno drugo. Epitimije su namenjene za one starije po uzrastu, koji žele i mogu da se uzdržavaju, a mladima se ne daju nikakve zabrane. Potrebno je da im govorimo da ne žive u bludu, a tvoja sestra i neće to, ona hoće da se venča. Pomozite joj da se venča u crkvi, da živi u svojoj kući, ona je dobra devojka, ona ne želi razvrat.

Devojka koju je tako ismejala sestra pred svima ostalima je zaplakala, klečeći pred ocem na kolenima, potresena razumevanjem, ljubavlju i dobrotom oca. Od njega je uzela blagoslov za svadbu.

* * *

–    Oče, moja ćerka živi sa momkom, a još uvek je u 10. razredu. Šta da radim? Da je pustim da završi školu?

–   Udaj je što pre za njega, kuj gvožđe dok je vruće, da se momak ne bi predomislio.

–    Oče, a šta da radimo sa školom?

–    Ako njen muž poželi da se ona obrazuje, onda će je ona završiti kasnije kada bude sa njim. Jer ako ona izgubi mladića, onda ćeš u kući imati bludnicu, i više nećeš moći da je sačuvaš, ako je već nisi sačuvala u detinjstvu. Sada je ona žena i to je mnogo teže. Dobro je kada se mladić i devojka vole, ali ih ne ostavljaj same u kući, neka uvek neko bude sa njima u prostoriji. A sad ih odvedi u opštinu i crkvu, neka se venčaju i žive odvojeno.

 

Svadba u Rumuniji

 

Mlada žena od 37 godina dolazila je kod oca na molitve za udaju, a njena mama koja je pripadala sekti Visarionovaca,2 molila se da joj se ćerka ne uda, zato što je kraj sveta kao blizu i u tome nema nikakvog smisla. Otac je veoma patio zbog te situacije. Ta je devojka po karakteru bila krotka i vernica.

–    Oče, zašto se sve devojke udaju, a ja ne?

–    Imaš loše odnose sa majkom. Kako se slažete jedna sa drugom?

–   Mama se ne slaže da se ja udam, govori da će uskoro kraj sveta i nema smisla u tome, ona se čak moli da se ja ne udam. Ja verujem vašim molitvama.

–     Da, ali znaj da je majčinska molitva viša od svešteničke, jer te je ona nosila u stomaku. Ti još koji put dođi na molitve, i videćemo kako će Bog odlučiti.

Posle nekog vremena ta devojka se upoznala sa jednim doktorom, starijim od nje, koji ju je zaprosio. Devojci se on veoma dopadao jer je bio veoma simpatičan, takođe je bio lekar, ali nije bio vernik.

–   Oče, ne znam šta da radim, kakvu odluku da donesem. Bojim se i u isto vreme sebe ohrabrujem, misleći, da ću ga obratiti veri.

–    To ti tako misliš, ali danas više ljudi otpada od vere nego što se obraća. Da li je on kršten?

–   Da mislim da jeste, bolje da kažem nadam se da je kršten.

–    Ne savetujem ti da to uradiš, biraš teži put, i ne smatram da je taj mladić dobar.

–   Oče, ja sam već u godinama, ne mislim da se može pojaviti još neko dobar.

Odluku je ona donela sama. Osećala je da ništa teško tu ne može biti, samo je govorila da rizikuje. A taj doktor je bio ginekolog i vršio je prekide trudnoće.

Devojka je želela da ih upravo otac venča, i zamolila ga je o tome u prisustvu budućeg supruga.

-Oče, molim vas da nas venčate!

– Venčaću vas ali samo pod jednim uslovom: da gospodin doktor, budući suprug, više ne vrši prekide trudnoće. Neka mi to obeća.

– Obećavam vam, oče!

Venčanje je bilo izvršeno, ali se lekar nije odrekao svoga posla, pokazalo se da je strašna škrtica i ta žena loše živi sa njim. On joj ne dozvoljava da ima drugarice, egoista je, ne daje joj da sa bilo kim razgovara, ne dopušta joj da daje milostinju i ona je veoma razočarana.

* * *

– Oče, šta da radim sa udajom?

–  Idi peške u grad da kupiš sebi cipele. I naići ćeš na mladića koji će takođe kupovati sebi cipele, srešćete ga i upoznaćete se.

I ta je devojka, dobivši blagoslov, pošla da traži sebi cipele. Kupila ih je, obula i idući po ulici stalno je u njih gledala i slučajno se sudarila sa jednim mladićem. On se izvinio, pogledao u nju, i ona mu se dopala. Upoznali su se i pošli su dalje zajedno razgovarajući. Devojka je shvatila da mu se dopada, da je on slobodan, i ispričala mu je o ocu. Mladić je poželeo da ode sa njom kod oca, otišli su kod njega i dobili blagoslov da se venčaju.

Vidite kako Bog vodi čoveka?

* * *

–          Oče, ja sam se upoznavala sa mnogim momcima, ali drugarstvo nije dugo trajalo. Neki su želeli da me ožene, ali bi odmah prestali da me traže. Šta da radim?

–          Da činiš zemne poklone. Kada se vratiš kući posle sastanka, napravi zemne poklone i govori: „Gospode, pomozi, da bi se to, što sam ja danas odlučila, ostvarilo“ – i ubrzo ćeš se udati.

Tako se i dogodilo.

* * *

–   Mlade devojke se udaju same, a starijima pomažu drugi.

–   Kada momak i devojka vole jedno drugo, ali žive u bludu, moli se za njih da se venčaju, ali ih ne rastavljaj.

–    Ako je jedno od njih slobodno, a drugo oženjeno, ali hoće da se razvede sa suprugom, onda je takve potrebno rastavljati: ne sme se rušiti tuđi brak da bi tebi bilo dobro;

–    Za porodicu se treba držati zubima. Ako si uhvatila muža sa drugom, smeš da je istučeš, posramiš je pred kolektivom u kom ona radi.

* * *

–     Ako nisam udata, da li mogu da rodim dete?

–    Prvo se udaj, pa onda rodi dete, jer svako dete mora imati oca.

 

Jedna žena od 40 godina je prvi put došla kod oca. Pozdravila se, klekla je i upitala:

–          Oče, htela bih da vas zamolim za nešto. Recite, ako nisam udata, da li mogu da rodim dete!?

–          Prvo se udaj, a zatim rađaj dete, jer svako dete mora imati oca.

–          A bez udaje ne smem? Ja sam već u godinama, ko će mene uzeti?

–          Naći će se muž i za tebe. A šta si ti do sada radila, zašto se nisi udala? Uzrast kada se devojke udaju mlade je od 18 do 24 godine. Ako prođe taj period, onda se one teško odlučuju, svakom mladiću nalaze manu i ostaju same. Zar ne znaš da je ljubav slepa: kada si mlad, odmah se zaljubljuješ i uopšte ne razmišljaš da li je to dobro ili loše, žuriš da ga ne bi izgubila.

–          Oče, kada sam završila školu, upisala sam fakultet i više nisam razmišljala o udaji. Sada sam nastavnica

–          Dobro je biti nastavnica, ali je udaja važnija. Svaka žena mora roditi decu. Tako da treba da živi sa mužem, i ako on poželi da ona bude obrazovana, onda će ona dobiti obrazovanje posle udaje.

* * *

– Oče, imam sestru koja je udata za sveštenika, i koja veoma loše živi sa njim. Uplašila sam se da će sa mnom biti isto tako.

– Nisi trebala da se bojiš, jer nisu sve porodice iste. Čak iako je tvoja sestra nesrećna, kod tebe je moglo da bude drugačije.

Oče, mene unapređuju na direktorsko mesto, blagoslovite da se to dogodi.

–    Ostavi te dužnosti i moli se da se udaš. Govorila si da hoćeš decu, pa još uvek možeš da imaš decu. Udaćeš se , i ako tvoj muž bude želeo da ti budeš direktor, tada možeš da to budeš, ali moraš da požuriš sa udajom.

–     Blagoslovite me na skorašnju udaju.

–     Sačekaj, pročitaću ti molitvu za udaju.

* * *

Dobro je biti nastavnica, ali je udaja važnija. Svaka žena mora roditi decu. Tako da treba da živi sa mužem, i ako on poželi da ona bude obrazovana, onda će ona dobiti obrazovanje posle udaje.

Otac nam je pričao:

–    Razvod nije od Boga. To je tvoj krst, ti si to htela, sada se moli da tvoj muž postane bolji.

–          Došla mi je jedna devojka, kada sam služio u Boroaje, da bih joj pomogao da se uda za Georgija – momka na koga je bacila oko. Rekao sam joj da Georgij nije dobar, da će je tući kada postane njegova žena, a ona mi govori: „Neka me bije koliko hoće, oče, ja ga ipak želim“. Uzneo sam Bogu molitvu za njenu udaju i oni su se venčali. Posle nekoliko meseci dolazi ona kod mene da bih se pomolio za razvod sa njim, zato što ona više ne može da izdrži.

–  „Pa šta je on to uradio sa tobom?“

– „On me bije, oče, udara me tako jako nekoliko puta dnevno. Bije me, ostavlja, ponovo me bije, i ja više ne mogu, hoću da se razvedem“.

– „Razvod nije od Boga, ja ne vršim molitve za rastavu. Govorio sam ti da će te on tući, a ti me nisi poslušala. To je tvoj krst, ti si to htela, sada se moli da on postane bolji“.

Tako sam je posavetovao, ali je ona uradila kako je htela i više nije dolazila, nije ništa rekla. Postoje žene koje žele da se mole za svoje muževe, a postoje i druge koje ne žele.

* * *

–   Oče, ako se razvedemo, a zatim se pomirimo, da li je potrebno da se ponovo venčamo?

–   Ne, samo treba registrovati zakonski brak u opštini, da bi ona (žena) ponovo uzela tvoje prezime. A crkveni brak ostaje važeći, ukoliko nisi molio episkopa za crkveni razvod.

* * *

–  Kada se udam, da li mogu da zadržim devojačko prezime?

–  Ne, zato što ti više nisi tatina devojčica, već žena svoga muža.

* * *

– Oče, vašoj svetosti je dobro poznata moja situacija: ja ne mogu da se udam, zato što se mama ne slaže sa tim.(Majka je prisustvovala pri tome).

– Tvoja mama se sama udala, i pojavila si se ti. Neka ti dozvoli da se i ti udaš, imaš decu – to je svrha žene, u tom je smisao njenog postojanja na zemlji.

– Oče, ali vi sami vidite da je ona nežna, a muškarci su takvi egoisti, tako su zli. Zatrpaće je poslom, a ona ne ume, nije navikla, ona je slabašna, zar ne vidite kakva je ona?

– Vidim, ali i znam da Bog daje čoveku toliko koliko on sam može da ponese. Kako ti znaš kakav će joj biti muž? Možda će je muž voleti i neće joj dati da radi, već će sam raditi, a ona samo da mu rađa decu. Nemoj stajati na putu dece, ne smetaj njihovoj sreći, jer Bog zna svakog i daje mu po njegoj snazi. Ne mislim da su svi muškarci takvi kako ti govoriš. Dozvoli joj da se upoznaje sa momcima, neka joj dolaze kući.

Ta majka je volela svoju ćerku i mislila je da joj sa takvim ponašanjem čini dobro, ali devojka je htela da ima porodicu, želela je porodičnu ljubav, želela je da bude voljena i ima decu. Ipak, ona je poslušala mamu i nije se udala. Majka je umrla, oca nije imala, ona je sada već u godinama i ne može da se uda, i još su joj uradili tešku operaciju.

* * *

–          Oče, moji roditelji ne poste, ne ispovedaju se, ne idu u crkvu (majka još i ide, a otac ne), a ja se mnogo molim da se udam. Mislite, da ću nekad uspeti?

–          Nego kako! Ma koliko grešni bili roditelji, u nekom određenom trenutku za tvoja dobra dela Bog će te odvojiti od njih, i prema tvom podvigu će odrediti tvoju sudbinu. Samo ne budi hirovita, ne stavljaj uslove: da bude lep, pametan, visok – moli za tu sudbinu koja je od Boga.

 

Arhimandrit Ilarion Argatu

 

* * *

–   Oče, držala sam strogi post svakog ponedeljka radi udaje, kao što ste mi rekli, ali više ne mogu da ga držim.

–   Više i nije potrebno, to je sve. Pomolićemo se. Kleknite.

Otac je vršio molitve prema moljenju i kolektivno za nekoliko želja: za udaju, ispite, pomirenje. Svi bi tada kleknuli, a posle molitve sasvim je bilo normalno da nas okrepi svetom vodom. Kada nas je prskao, ta devojka je zaplakala, izvadila iz torbe ikonu Presvete Bogorodice Jerusalimske i celivala je, a zatim su se i prisutni poklonili njoj. Kada su je svi celivali, otac, sedevši sa zatvorenim očima, dok su se poklanjali ikoni, rekao je

–   Tvoj muž će se zvati Jovan.

Devojka je znala jednog momka po imenu Jovan. Posle toga je bila svadba, i venčanje je izvršio sam otac Ilarion.

* * *

Jedna devojka je došla kod oca sa svojim bratom, koji je živeo u bludu, ne bi li ga otac ubedio da se venča, pošto ona nije uspevala u tome. Oni su dugo razgovarali, i pošto je otac osetio kakav je on, njegovu dušu, shvatio je da je on veoma saosećajan i onda mu je rekao:

–   Da li si svestan da čak ni pirošku ne možeš da daš kao milostinju? Jer su ti ruke oskrnavljene, ništa ne može nastati iz tvojih ruku.

Taj mladić se odmah venčao sa svojom devojkom.

* * *

–  Oče, a posle svadbe mogu li da uzimaju Svetinju?

–   Ne, sve dok se nad mladencima ne pročita molitva koja se vrši osmi dan posle venčanja, oni ne mogu uzimati Svetinju, ne smeju da dovode sveštenika u dom, ne smeju da ulaze u crkvu. Posle molitve, osmi dan posle venčanja, život se nastavlja običnim tokom.3 Supružnicima se takođe zabranjuje da se pričeste toga dana kada su se telesno sjedinili.

* * *

Otac nam je pričao o jednoj devojci od 38 godina, učiteljici, koja nikako nije mogla da se uda:

–    Došla mi je jedna učiteljica od 38 godina, kojoj se do tog uzrasta nije udvarao ni jedan muškarac. Ona se sama tome čudila i govorila da je najviše poražava što niko, čak ni najcrnji Ciganin, ni jedan muškarac nikada joj čak nije dao kompliment. Muškarci je prosto nisu opažali.

Upitao sam je kako provodi svoje slobodno vreme i odgovorila je da se najviše od svega brine o cveću, da ima leju sa veoma lepim cvećem, i da će mi ih doneti da ih pokaže. Rekao sam joj da motikom prekopa tu aleju sa cvećem i neka pogleda šta se nalazi u njoj, i neka dođe i kaže mi. Ona je to i uradila, čak i bez neke posebne želje, zato što ih je volela, ali radoznalost joj je ipak pomogla da otkrije odakle potiče njena nesreća.

Ona ju je prekopala, i šta mislite šta je tamo našla? Kosu pokojnika! Nekakva jaja i kožu sa glave pokojnika, stavljene u kesu! Ona je došla i ispričala mi o tome. Ja sam joj rekao da ih poprska svetom vodom i da pažljivo posmatra šta će se dalje desiti: ili šuštanje, ili će izleteti nekakav oblačak ili će izleteti nekakva crna životinja sa tog mesta i da pogleda u kom smeru to nešto ide. Znao sam da je to uradila komšinica ali joj nisam rekao zato što mi ne bi poverovala:jer su bile dobre drugarice i posećivale su jedna drugu.

Ona ju je poprskala i videla je kako se podigao oblačić i odleteo kod komšinice u dvorište. Ponovo je došla i ispričala mi. Posavetovao sam je da tiho dežura na smenu sa mamom i da posmatra šta će se dalje dogoditi.

I eto, posle kropljenja đavo se vratio ka onoj koja ga je poslala i počeo je da je muči. Zlobnici je bilo potrebno da ga vrati nazad, zato što ju je mučio.

One su uradile tako i kasno noću su videle kako se komšinica tiho šunja da je niko ne bi video, upravo ka tom mestu gde su bile nađene zavračane stvari. Kada se ona već spremala da ih ponovo zakopa, devojka je sa majkom izletela iz kuće, uplašile su je i postidele. A već posle tri nedelje naša učiteljica je imala svadbu.

* * *

–   Oče, ako ja nisam venčana u Crkvi, da li mogu da budem „druga“ majka (kuma)?

–   Ne možeš! Ko nije venčan u crkvi, taj ne može da venča. Prvo se moraš sama venčati, a zatim možeš venčavati druge.

* * *

Jedna mlada žena od 34 godine je pričala ocu svoju nesreću:

–   Ljubim ruku, oče!

–    Nek te Bog blagoslovi!

–    Došla sam…

–    Govori!

–   Oče, živela sam sa jednim muškarcem, od njega imam dvoje dece, a sada smo se razveli. Živela sam sa njim i nadala sam se da ćemo se venčati, mislila sam da je on čovek, ali je to bilo nemoguće. On je bio pijanica, kartao se, nije radio, zbog pijanstva su ga uvek isteravali, upali smo u velike dugove, došli smo do toga da smo prodali čak kuću, onda smo potrošili sav novac i ja sam izgubila posao. Sada živim sa drugim muškarcem, zato što ima kuću i zatrudnela sam sa njim, a on ne želi da me oženi.

–   I šta ćeš da radiš?

–    Ne znam, zato sam i došla kod vas.

–    Sada si došla kod mene? A zašto ranije nisi dolazila? Zašto nisi došla kada si živela sa prvim muškarcem? Upala si u probleme preko glave. Kako misliš da rešiš tu situaciju? Zato što ne znam šta da radiš. Zašto ti je bilo potrebno sve to? Zašto prvo nisi otišla u opštinu i crkvu? Imaš toliko dece, i ona nemaju oca, ti nemaš kuću, nemaš posao, to dete koje nosiš u utrobi se takođe mora roditi. Vi ulazite u nešto takvo odakle više nema nikakvog izlaza, i tek se onda setite sveštenika i crkve, kada se više ništa ne može uraditi. Da bi se zli duhovi nasmejali nad čovekom: kao, sveštenici su loši, ne mogu da ti pomognu.

Otac je sedeo sa zatvorenim očima i uzdisao. Vladala je potpuna tišina, svi su ćutali, i na kraju je rekao:

–  Ja ovako vidim rešenje tvoje nesreće: idi kod episkopa, ispričaj mu sve što si meni rekla, i zamoli ga da ti da sobicu u kojoj bi mogla da gajiš svoju decu i da ostatak života provedeš sama, bez muškarca. Zar ne možeš da živiš bez muškarca? Šta misliš, šta je teže: mučiti se u paklu zbog tog bluda ili da telo bude samo bez muškarca? Više ti nije potreban muškarac – evo kako je vidim rešenje te situacije.

Otac joj je dao novac i blagoslovio je.


 

1] Sr.: Sir. 3: 9.

2] Visarionovci – sekta koja je propovedala skori kraj sveta.

3] Ima se u vidu «Molitva na razrešenie vencov v vosьmoй denь».

Izvor: Pravoslavie.ru,

Prevod: Duška Zdravković, Pravoslavna porodica, novembar 2016.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*