Kako naći pravu osobu – pitanje psihologu

Prenosimo pitanje jedne čitateljke upućeno pravoslavnom psihologu Sanji Stanković, uredniku portala „Ima nade”. Ovo pitanje postavljaju sebi mnoge devojke i mladići, a odgovor i savet stručnjaka izuzetno su korisni.

 

Poštovana,

Ja, zaista imam „problem”… Kad god upoznam nekog dečka, svaki put iznova želim da ostvarimo lepu vezu. Uvek „naletim” na dečka koji to ne želi.

Vrlo često zbog toga patim i pitam se jedno te isto: „Zar je moguće da mi se uvek tako dešava?” Nekad se osećam tako nesrećno i plašim se da će uvek tako biti…

Za sebe mislim da ne tražim puno, želim da pružim ljubav i da mi je neko uzvrati.

Dajte mi neki savet, jer više ne znam ni kako da se postavim u svemu tome… Unapred zahvalna…

 

ODGOVOR PSIHOLOGA

 

Pomaže Bog,

Hvala što ste bili voljni da iskreno napišete o ovom problemu koji je jako čest i, rekla bih, sve češći iz generacije u generaciju. Kao da se na naše oči ispunjavaju reči iz Svetoga Pisma da će „ohladneti ljubav mnogih”.

Niste mi rekli da li ste aktivni vernik – da li idete redovno u crkvu, na liturgiju, da li živite crkvenim životom, ispovedate se i pričešćujete, molite.

Ovo pitam zbog toga što se moj savet razlikuje u zavisnosti od toga da li je osoba koja me pita stvarno verujuća osoba ili nije.

Ukoliko jeste aktivni vernik, onda imamo šire i bolje mogućnosti na raspolaganju, iz prostog razloga što iskreno verujućoj osobi sam Bog pomaže i to Bog koji je Svedržitelj (Onaj koji „sve drži” – i nebo i zemlju, a bez Njegovog dopuštenja ili Promisla se ama baš ništa na ovome svetu ne događa). Gospod je blizu osobe koja mu se obraća za pomoć i koja izliva Njemu svoje patnje, neostvarene želje i čežnje ali istovremeno uz potpunu spremnost da prihvati Njegovu Volju bez obzira da li se ona poklapa sa našim željama ili ne. S potpunom verom da Gospod sam bolje zna šta je nama potrebno. Tada Gospod uređuje okolnosti koje će za vas u svakom slučaju biti dobre, imaćete mir i radost, biće vam dobro sa sobom.

Zato kažem da u tom slučaju imamo šire i bolje mogućnosti nego da ste osoba koja neodređeno veruje da postoji „nešto” , ili običajno veruje u Boga neke veroispovesti u kojoj je krštena – u tom slučaju imamo samo na raspolaganju određena psihološka znanja i mogućnosti koje, same po sebi, ne mogu isceliti čovekovu dušu i rešiti problem. Mogu pomalo da pripomognu, da čoveku u nekom periodu malo olakšaju i ponešto razjasne, ali kažem – ne mogu čoveku pomoći da prepozna kuda da ide i kako stvari u ovom svetu zaista funkcionišu, već se čovek kreće iz neke svoje trenutne fantazije o ovom svetu, srećnom životu i ljubavi u drugu, istražuje život putem pokušaja i pogrešaka.

 

Pravoslavno verujuće osobe, koje aktivno žive svoju veru (što znači da se trude da vrlinski žive, da se uče molitvi, da idu na nedeljnu liturgiju, da se klone greha i nepotrebnih ispraznih privezanosti za ovosvetske trice i kučine, da se za bore sa svojim strastima, ispovedaju svoje grehove, čitaju duhovnu literaturu…) znaju da je Bog pred nas ostavio dva puta:

  • bračni put – da osnujemo porodicu i tako se zajedno spasavamo,
  • monaški put.

 

Ako smo prepoznali da mi želimo porodični život, onda se iz tog ugla pristupa i tzv. „vezama”. Dakle, nije cilj samo imati lepu vezu – cilj je naći osobu za ceo život, i to osobu s kojom ćemo deliti ono najvažnije – veru u živoga Boga, jer je brak tada jedno duhovno saputništvo, podrška u našem duhovnom uzrastanju u Hristu.

Pravoslavni ljudi znaju da brak može biti zaista uspešan i po ovosvetskim merilima (što znači: da se supružnici međusobno vole, poštuju, razumeju, da se s pažnjom odnose jedno prema drugom, da se trude da u braku poboljšaju i menjaju sebe na bolje, da se bez zavisti i kompeticije raduju uspesima svog supružnika, da stavljaju svog supružnika na prvo mesto a ne svoje prohteve, itd.) samo ukoliko se muž i žena trude da što više žive u Hristu i da slede Njegove Zapovesti.

I sam Gospod nam je rekao da je to jedini put za ostvarenje čak i ovozemaljskih radosti: „Ištite najpre Carstvo Nebesko, a sve ostalo će vam se priložiti”.

Da se vratim na vaše pitanje – uspešnu vezu koja će voditi lepom blagoslovenom pravoslavnom braku možete imati samo ako vam je Bog da i ako vi sa svoje strane učinite sve što je do vas da pokažete Gospodu da ste spremni za takvog supružnika i voljni da uložite puno truda i rada na sebi za takav jedan poduhvat, a to podrazumeva:

 

1. Kad god osetite veliku usamljenost praćenu velikom željom da nađete osobu sa kojom biste imali blagosloven brak (duhovno saputništvo ka Hristu) – da se što duže i što usrdnije pomolite Gospodu. Kažite mu kako se osećate, koliko Vam je teško, koliko patite i koliko ste usamljeni, i potom dodajte: „Ti sâm Gospode znaš šta je meni potrebno, bolje nego i ja sama, i samo ako je Tebi ugodno, pošalji mi osobu koju si meni namenio. Ako to nije ovaj trenutak, pomozi mi da sačuvam sebe i duševno i telesno za taj trenutak, daj mi strpljenja i mira u duši mojoj. Uputi me šta da činim da budem dostojna pravog čoveka.”

Slušajte šta vam Gospod kroz okolnosti govori i trudite se da na duhovnom planu što više uznapredujete, i uz to iskoristite ovo dragoceno međuvreme dok vam Gospod ne dovede pravu osobu da završite sve one stvari koje bi vam kasnije, u bračnom i porodičnom životu, bili teški „repovi” u životu: ako studirate – završite fakultet, ako nećete da studirate – potrudite se da nađete posao i da se osamostaljujete, ako ne znate da kuvate – probajte da naučite da spremite nekoliko jela, da znate koji program na mašini za veš je za koju vrstu veša, pohađajte časove jezika ako ste to od ranije planirali, ako imate prekomernu kilažu ili neki zdravstveni problem – pozabavite se ozbiljno i dugoročno njime. Ako imate neki psihološki problem ili problem u komunikaciji – raspitajte se za neki dobar komunikacijski kurs, ili neke psihološke grupe (naravno, uz oprez, jer ima svačega što se nudi pod etiketom „komunikacijske veštine” i „psihologije”).

 

2. Razmotrite što je objektivnije moguće postoji li nešto u vezi sa vama (vašim ponašanjem, izgledom, oblačenjem, telesnim stavom, higijenom, načinom na koji stupate u kontakte sa ljudima, kako razgovarate, kako se šalite…) što može biti odbojno nekome sa strane. Možda prebrzo želite da s nekim ostvarite bliskost, možda se previše trudite da se nekome dopadnete, možda se previše uzbudite od potencijalne mogućnosti da vam se ostvari želja da imate vezu pa se u kontaktu sa osobom suprotnog pola ponašate preterano, napadno, brbljivo, ili pak ćutljivo, možda šaljete potpuno suprotne signale od onih koje želite (npr. signale da biste pristali na bilo kakvu vezu, a ne na ozbiljnu vezu, ili signale da uopšte ne cenite sebe već da se smatrate bezvrednom, smešnom ili smotanom). Ako ste se prepoznali u nečemu od nabrojanog, onda je dobro da najpre poradite na sebi, na tim svojim socijalnim veštinama i na ostalim stvarima koje se mogu poboljšati.

 

To je neophodno ne samo zato da biste našli dečka, već će vam to biti neophodno i da održite brak.

Mislite o popravci sebe iz ugla buduće žene koja se nalazi u braku, jer nalaženjem prave osobe i udajom ne prestaje potreba da budemo na adekvatan način u kontaktu s drugim i sa samom sobom. I u braku se može biti veoma usamljen, nesrećan i neshvaćen kao i kad smo sami.

 

3. Idite na mesta gde možete naći osobu za pravoslavan brak. Na primer – u obližnjem manastiru ili parohijskoj crkvi ponudite se da tamo na neki način pomognete (npr. da poslužujete kafe posle nedeljne liturgije), ako postoji neka zajednica pri hramu koja posećuje domove za nezbrinutu decu ili stare osobe – ako vam tako nešto „leži” , priključite se.

U Beogradu, recimo, postoji crkvena organizacija „Versko dobrotvorno starateljstvo“ (starateljstvo.rs) kojima su potrebni volonteri za narodnu kuhinju (podelu kuvanih obroka za beskućnike i siromašne), zatim volonteri za milosrdne posete domovima i bolnicama.

Takođe, postoji manastir Slanci kod Beograda (www.manastirsvetistefan.org/) kome su potrebni volonteri koji nedeljom pripremaju obroke za više stotina beskućnika, tako da ima puno mladih koji dolaze subotom popodne u manastir da pomognu da se obroci pripreme, a tu su i nedeljom da nakon liturgije pomognu.

 

4. Pitajte svog sveštenika kod koga se ispovedate da li poznaje neku osobu koja bi možda vama odgovarala za brak. Ovo nije sramota, jer niste jedini. Poznajem nekoliko sveštenika koji samoinicijativno to pitaju svoje mlade parohijane za koje znaju da su crkveni, verujući ljudi i u godinama kada bi trebalo da osnivaju porodicu.

 

5. Priključite se na pravoslavni internet forum – preporučujem forum sajta Svetosavlje (svetosavlje.org), samo budite sa svim internet forumima naročito oprezni, jer se ljudi često predstavljaju onakvim kakvi nisu, i to što se nešto zove pravoslavni forum, ne mora da znači da na njemu učestvuju isključivo zdravo pravoslavni ljudi. Dakle, ovo predlažem ali uz veliki oprez. Ako se tako sa nekim i upoznate, nastojte da se što pre i uživo vidite (naravno, na javnom mestu i po danu), kako se ne bi previše razvijale netačne fantazije o drugoj osobi, jer naša svest brzinski popunjava sopstvenim izmišljenim sadržajima predstavu o drugoj osobi, posebno kada je poznajemo samo preko tastature jer tada nepoznatih varijabli ima mnogo više nego kad osobu najpre upoznamo uživo u nekom socijalnom kontekstu.

 

Na Vaše pitanje da li ćete naći osobu za sebe, Bog ima tri odgovora:

  1. Da
  2. Ne
  3. Ne još.

Vrlo je moguće da je ovaj odgovor pod tri i vaš odgovor u ovom trenutku u vašem životu i da je potrebno da još nešto uradite u narednom vremenu kako biste, kada vam Gospod pošalje osobu koju vam je namenio, bili spremni da s njom ostvarite zdrav, normalan i ispunjavajući odnos ljubavi.

Kad god vam na um dođe pitanje „Zašto mi se ljubavni neuspeh opet i iznova dešava”, svesno preusmerite svoju dušu i um na pitanje Gospodu: „Šta je to što još želiš da uradim, da popravim kod sebe u svom duhovnom životu ili da naučim kako bih bila dostojna osobe koju ćeš mi poslati?”

Ne istrčavajte sa svojim srcem pred svakoga ko vam se učini da bi mogao biti onaj pravi. Kada vam Bog bude poslao osobu za vas – to će izgledati potpuno drugačije nego što je sve ovo do sada izgledalo, između ostalog i zato što ćete i vi sami biti drugačiji. Pritom imajte u vidu da taj period čekanja može da bude i prilično dug – može da traje nekoliko nedelja, meseci, ali može da traje i 10 godina, koliko god vam to možda zvučalo predugo. Gospod zna najbolje, a na vama je da radite ono što je do vas.

Trenirajte svoje srce da bude strpljivo, da se ne izleće i ne baca bisere pred svakog – to učenje strpljenja i smirenog prihvatanja Božije Volje, kao i aktivnog strukturisanog čekanja da se Božija Volja ostvari za vas jeste nešto što će vam biti od neprocenjive koristi i u bračnom životu i u duhovnom razvoju.

 

Za kraj vam predlažem da pročitate ovaj veoma koristan tekst jedne pravoslavne autorke:

Zašto se treba venčati baš s pravoslavnim supružnikom.

 

Želim vam da duhovno rastete u ovom posebnom periodu vašeg života dok čekate da vam Gospod pošalje vašeg duhovnog i bračnog saputnika.

 

Pravoslavni psiholog Sanja Stanković

Urednik portala „Ima nade”

Izvor: imanade.org

 

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*