Ozbiljni razgovori ili kako adolescenta odvratiti od greha

Već smo se doticali teme kažnjavanja i zabrana i pominjali smo da u adolescentnom uzrastu strogost i kuđenje moraju biti svedeni na minimum. Ali ima situacija kada su roditelji prosto dužni da se umešaju, jer je oklevanje ravno smrti. Ako primećujete da sin ili ćerka čine ozbiljne prestupe: krađa, masturbacija, alkohol i tome slično, treba zvoniti na uzbunu. Od čega početi?

Od ozbiljnog razgovora. Bez vike, besa, krajnje ozbiljno i mirno. Najbolje je da takav razgovor obavlja otac. Prvo što treba reći je to da je dete veoma oneraspoložilo roditelje i da oni nisu očekivali od njega tako nešto. Drugo što se može reći jesto to da se nama tako nešto nikada nije desilo, niti će se desiti, mi to  nećemo dozvoliti. Važno je objasniti adolescentu zbog čega to predstavlja greh i prestup i pokazati štetnost i posledice greha. Može se i pripretiti oštrom kaznom (naravno, ne telesnom). Međutim, još uvek ne treba kažnjavati. Strah od kazne je već kazna i to je ponekad dovoljno. Odnosno, ozbiljne grehe treba spaljivati usijanim gvožđem kao tumor. Tu je liberalizam nedopustiv.

Uostalom, kako već rekosmo, strogost treba ograničiti. Ali dete mora znati reakciju najbližih na loše postupke: ono mora da zna da je to nasekiralo roditelje, da oni tuguju i da ono gubi njihovo poštovanje. Ako porodica voli dete, ako je njemu dobro s roditeljima, ali gubi njihovu blagonaklonost, to ne može da ga ostavi ravnodušnim.

Jedna je majka imala sedmoro dece i sva su ona odrasla kao dobri trudbenici – svi imaju dobre porodice. Kada su je pitali  kako ih je vaspitala, ona je rekla da ih je vaspitavala suzama. „Čim počnu nešto loše da čine, ja počinjem da se molim Bogorodici, čak i plačem.” A deca onda kažu: „Mama, ne plači, nećemo više”. Ova bolest se leči samo jednim – molitvom za decu (Akatist Bogorodici vaspitanje dece).

U jednoj porodici smo moja žena i ja videli dobar običaj. Supružnici su svake večeri klečali i molili se za decu. Posle toga smo i mi takođe to isto počeli da činimo, kada se molimo za decu, prepuštamo ih u ruke Božje, prizivamo anđela čuvara. Savršena ljubav odgoni strah (1.Jn.4,189). Od tog trenutka se već ne uzdamo samo u svoje nemoćne snage.

Možemo se  za decu moliti i tokom dana, a možemo i na službi, ponekad ljudi uzimaju neko molitveno pravilo za decu, na primer , čitaju kanon Bogorodici.

 

Iz knjige: „Domaća crkva, porodični život u savremenom svetu”, sveštenik Pavle Gumerov.

 

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*