Gledanje pornografskih sadržaja menja ljudski mozak – pa čak ga i smanjuje

Sveti Grigorije Palama pišući o strastima između ostalog navodi da se detorodni prirodni nagon zapaža već kod odojčadi. Naš poznati dečiji psihijatar Svetomir Bojanin dodaje da, budući da to pripada našoj prirodi, ne podleže osudi jer je stvoreno dobrim Bogom, da bismo mi kroz Njega dobrim delima živeli. Otuda to nisu znaci obolelosti duše: oni to postaju tek kod onih koji ih zloupotrebljavaju.

Nagoni u čoveku su izraz njegove primarne potrebe za životom. Sveti Grigorije Nisijski tvrdi da se „u polnim udovima čuva besmrtnost ljudskog roda”, jer „svi drugi delovi tela vrše raznolike uloge i održavaju život ukoliko se njima ostvaruje čulna i delatna moć” dok „polni udovi vode brigu o budućnosti”. Zbog toga je „posao smrti bezuspešan”.

S obzirom na to da čovek vidljivi svet poznaje čulima, naučnici tvrde da čak 80% podataka koje naš mozak obrađuje dolazi iz čula vida, što znači da je izuzetno važno u koga odnosno šta gledamo. Jedan američki psiholog je 2009. godine želeo da napravi eksperiment gde bi ispitivao uticaj gledanja porografskih filmova na mozak i ponašanje mladih ali, nažalost, nije uspeo jer nije mogao da formira kontrolnu grupu koju bi sačinjavale one mlade osobe koje ne gledaju porno filmove.

Većina američke dece već na uzrastu od 10 godina gleda porno filmove. Koliko je uticaj pornografskih sadržaja štetan govori nam psihopata Ted Bendi u poslednjem intervjuu, pre nego što je osuđen na smrt na električnoj stolici zbog priznanja da je ubio i silovao 29 žena i devojaka, a smatra se da ih je zapravo bilo oko 100. Tom prilikom je rekao da su svi koji su se nalazili u zatvoru zbog ubistava i silovanja bili zavisnici od internet pornografije.

Dolf Zilman i Dženings Brajant su 1980. godine sproveli veoma dobro istraživanje iz kog možemo da saznamo šta to pornografski sadržaji čine našem mozgu i na koji način nas demon bluda porobljava i zatamnjuje um.

Tokom gledanja pornografskih sadržaja, u našem mozgu odigrava se proces senzitizacije i desenzitizacije koji utiče na prefrontalnu koru velikog mozga. Ovaj region mozga odgovoran je za našu volju, regulaciju ponašanja i donošenje odluka koje se temelje na mudrosti i moralu. Kontinuirano gledanje pornografije utiče da ove funkcije oslabe tako da na kraju ne postoji ništa što nas sprečava da žudimo za pornografijom.

Zaista, osoba oseća intenzivnu snažnu potrebu za pornografijom, tako da neprestano konzumiranje ovih sadržaja deluje kao erototoksin, kako ga naziva dr Džudit Risman. Neurolozi ovaj problem nazivaju hipofrontalnost. Osoba više nema kontrolu nad svojim ponašanjem već postaje rob strasti.
Isti naučnici navode i nekoliko sledećih nalaza. Kao prvo – gledanje pornografije smanjuje naše seksualno zadovoljstvo. Ono nas obučava da želimo raznovrsnost i „dizajnirani seks” kakav nalazimo u pornografskim sadržajima, više nego vođenje ljubavi koje doživljavamo u braku. S obzirom na dostupnost internet pornografije, mladi, a i oni stariji, za samo nekoliko desetina minuta mogu da pogledaju toliki broj obnaženih tela koje mnogi u doba pre pornografije nisu videli za ceo svoj život.

Drugi značajan nalaz govori nam da nas pornografija udaljava od stvarne povezanosti sa osobama suprotnog pola na taj način što nas uči da emocije odvajimo od seksualnog iskustva. S tim u vezi, prema navodima Vladimira Dimitrijevića, američki filosof Alan Blum zapaža da mnogi „studenti nisu promiskuitetni, niti se upuštaju u orgije ili neobavezan seks, kako se obično smatra. Uglavnom održavaju po jednu vezu u jedno dato vreme, ali većina ih ima po nekoliko u nizu. … Ljubav ostaje van njihovog iskustva: suviše su dobro upoznati sa seksom da bi želeli da ga mešaju sa ljubavlju … Današnji mladi ljudi se plaše obavezivanja, a bit je u tome što ljubav JESTE obavezivanje, i mnogo više od toga. …  Zanemim kad vidim kako se par mladih, koji su zajedno živeli tokom studiranja, rastaje uz stisak ruke i kreće u život, svako u svoj. … Oni imaju „veze”, a ne ljubav. … Veza je siva, bezoblična, nagoveštava neki projekat, nema utvrđen sadržaj i ogledna je.”

Takođe, gledanje pornografije utiče na naš pogled na žene – čini da ih posmatramo kao seksualne objekte, a ne kao ikone Božije. Podsetimo se Jevanđelja: „jer svaki koji pogleda na ženu sa željom za njom, već je učinio preljubu sa njom u srcu svome” (Mt. 5:27, 28).

Pored toga, zbog pornografije postajemo nesigurni u stvarnoj komunikaciji sa ženama. U knjizi „Smrt muškarca”, legendarni psiholog Filip Zimbardo navodi da većina mladića ima problem da započne komunikaciju sa ženom koja im se dopada. Kod njih je prisutan ogroman strah od odbijanja i potpuno odsustvo akcije i inicijative ka ženama. Nemački neurolozi Univerziteta u Berlinu su skenirali mozgove 64 muškarca magnetnom rezonancom, a zatim su ispitali njihove navike gledanja pornografije.

 

Ispostavilo se da muškarci koji najviše gledaju porno filmove imaju jako smanjen deo mozga koji se zove strijatum, a koji je zadužen za motivaciju. Ovi muškarci nisu samo demotivisani da prilaze ženama, već su generalno demotivisani za bilo kakvu akciju u životu – razvoj karijere, napredak u bilo kom smislu.

 

Autori su izdvojili još dva nalaza vredna pomena – gledanje pornografije nas čini manje osetljivim na nasilje. Takođe, konzumenti pornografije češće pokazuju sklonost ka verbalnoj i fizičkoj agresiji. Poslednji, ali možda i najznačajniji nalaz govori da nas gledanje pornografije tera da sve više gledamo pornografiju. Naš mozak žudi za novim sadržajima, često sve eksplicitnijim i perverznijim. Tako doživljavamo instant zadovoljstvo gde je potrebno da samo nekoliko puta kliknemo mišem, ne ulažući nikakav trud. Ali, kao i svaki greh, nakon kratkog perioda zadovoljstva, i baca nas u očajanje.

Pored nalaza Zilmana i Brajantove, drugi naučnici navode i sledeće negativne aspekte ove navike: gubitak samopouzdanja, povlačenje iz društvenih situacija, glas postaje tiši, smanjuje se seksualna želja, postoji teškoća da se održi kontakt očima… Mladi koji su shvatili pogubni uticaj pornografije udružili su se i osnovali pokret pod nazivom „NoFap” (link OVDE) gde govore o svojim iskustvima nakon prestanka gledanja pornografskih filmova. Navešću samo neke od ogromnog broja dobiti koje navode:

  • bistriji um
  • povećanje energije
  • bolje kratkoročano pamćenje
  • razgovetniji govor
  • iskreniji i širi osmeh
  • bolje sećanje na prošle događaje
  • porast osećajnosti
  • porast interesovanja za različite stvari
  • povećanje motivacije
  • veća privlačnost kod suprotnog pola
  • veće samopouzdanje i sigurnost u socijalnim odnosima
  • bistrije i življe oči
  • osećanje da smo vredni i privlačni suprotnom polu…

Apostol Pavle nam govori da ko čini rukoblud, neće naslediti Carstvo Božije. Rečeno je: „Zar ne znate da su tela vaša hramovi Duha Svetoga Koji u vama obitava, Koga imate od Boga, i niste svoji?” (I Kor. 6,19).

 

 

Autor: dipl. Psiholog Miloš Blagojević

Izvor: U zagrljaju demona bluda

 

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*