Blud i borba protiv bluda – arhimandrit Rafail Karelin

Ovde bih želeo da ispričam nešto o jednoj od najljućih strasti, koja je naročito teška, koja neprestano ustaje protiv čoveka. Blud je svojevrsni koncentrat svih poročnih naslada. Borba protiv bludne pohote najteža i najsurovija je, i hrišćanin je vodi do same smrti.

Sveti Oci kažu: „Ne veruj svom telu dok ne legne u sanduk i dok sanduk ne zakuju ekserima.” Prirodna želja, prirodna težnja prema drugom polu genetski je ugrađena u svakog čoveka. Borba protiv greha bluda, kako kažu Sveti Oci, jeste borba protiv neprijatelja koji sedi u nama.

Kako se obično razvija ova strast? Za njen razvoj potrebna je određena predstava ili slika. I zato ona najčešće počinje od slike. Prva etapa je kada se nečista slika pojavljuje u čovekovom umu ili na bioskopskom ili televizijskom ekranu. Međutim, to još nije greh. To je samo povod za greh, predlog, iskušenje, đavolja udica, koju nam on baca. Čovek postavlja zamku da bi uništio neku štetnu životinju, recimo, pacova. Pacov se hvata u nju i umire. Ali isto tako i nama đavo baca udicu, sablažnjivu sliku, ubacujući je u našu svest.

Međutim, mi iznutra možemo da odbacimo ovu sliku, da isključimo iz nje svoju volju. I tada će nam ona ostati spoljašnja i strana. Ona postaje naša samo u slučaju da počinjemo da osećamo simpatiju prema njoj i želju da je zadržimo u svojoj svesti. Ukoliko čovek odbaci strasnu pomisao ili sliku u samom početku, on će iz ove duhovne borbe izaći kao pobednik.

Sveti Oci su razradili učenje o trezvenosti i kontroli svoga srca. Ova kontrola se vrši posredstvom neprestane molitve u čijoj svetlosti čovek vidi klicu pomisli ili slike, još u samom začetku. Ako čovek nema molitvu, on ne može da zabeleži prvu etapu začinjanja pomisli (kroz sliku), beleži samo kasnije etape, kada unutrašnjim naporom volje već počinje da zadržava ovu pomisao (tj. viđenu sliku) u svojoj svesti, da je gleda, da se oduševljava i naslađuje njome.

Zato su Sveti Oci zapovedali da u svom srcu imamo neprestanu kratku molitvu, Molitvu Isusovu, koja čoveku osvetljava dubine njegovog srca. Za neprestanu molitvu čovek po svom izboru može da izabere neke reči iz psalma, kratku molitvu: „Gospode, pomiluj!” ili, pak, molitvu: „Bože, budi milostiv meni grešnom!” Međutim, Isusova molitva je znatno dublja. Ona je zaista sveobuhvatna. Kako kažu Sveti Oci, ona je „Jevanđelje, sažeto u osam reči.”

Da, trenutak začetka pomisli (preko viđene slike) najbolje je vreme za borbu protiv nje, za njeno uništenje. Pomisao liči na biljku: lako ju je iščupati iz zemlje kada je tek pustila izdanak, a kada se ukoreni i kada je korenje duboko uraslo u zemlju, potrebni su veći napori; ako se ovaj izdanak pretvorio u drvo, gotovo ga je nemoguće iščupati i čovek više ne može da se bori s grehom sopstvenim snagama. On mora da pribegne pomoći drugih, pomoći svojih nastavnika.

Dakle, najbolji način za borbu protiv sladostrasne pomisli jeste odbacivanje takve pomisli na samom početku, u prvoj etapi – etapi predloga (podstrekavanja). Međutim, hrišćanin treba da se bori protiv greha i na sledećim etapama. Čak i ako u toj borbi bude oklevanja i grešaka, treba nastaviti borbu i moliti Boga za oproštaj počinjenog mislenog greha. U borbi protiv strasne pomisli treba koristiti prirodne snage ljudskog gneva, odnosno, treba se gneviti na đavola, grehovnu pomisao i sam greh. Gnev je (ako ga pravilno upotrebljava) čoveku dat kao oružje, kao mač protiv neprijatelja. Ovaj mač mi, nažalost, pogrešno upotrebljavamo protiv sebe samih i naših bližnjih.

Međutim, i gnev može biti koristan, tj. pravedan gnev ukoliko naučimo da se gnevimo na demona i na greh koji se rađa u našem srcu. Gnev ima moć da uništava. Ako ga usmerimo na svog brata, u izvesnom smislu postajemo ubice. Ukoliko se pak gnevimo na greh, gnev ga uništava i očišćuje našu dušu. Dakle, čovek treba da nauči da se gnevi na nečiste pomisli.

Sveti Oci uče: „Kada pred tobom bude nečista pomisao, prvo se razgnevi na nju, kao na nesreću koja može da te liši večnog života, a zatim se obrati Bogu s molitvom. Nemoj da analiziraš ovu pomisao. Ne stupaj s njom u razgovor. Nemoj opovrgavati rečima ono što demon bude govorio. Gnevom isteruj pomisao iz svog srca i zatim se obrati Bogu da On očisti tvoju dušu od nečistote.”

 

Izvor: Blud i borba protiv bluda

 

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*