O telesnim odnosima pre braka

Pred vama je snimak predavanja izuzetnog ruskog sveštenika Georgija Maksimova, koji govori o temi telesnih odnosa pre braka i na koji način ovakvi odnosi utiču kasnije i na bračnu ljubav i sreću.

Otac Georgije govori iz svog pastirskog iskustva a ne na osnovu teorije, video je puno nesrećnih ljudi u nesrećnim brakovima koji su pre braka imali odnose i na taj način postavili blud za temelj njihovog odnosa.

Iako je ovo pomalo nepopularna i neprijatna tema, i često se čuju komentari kako je nemoguće uzdržavati se do svojih kasnih dvadesetih kada ljudi najčešće sklapaju brakove danas, kako to „nije prirodno“, kako je ta zabrana „besmislena“ ako se ljudi „vole“ i čemu biti takav „formalista“ pa imati telesne odnose tek kada je sklopljen brak – stvarnost nesrećnih brakova i razvoda nas otrežnjuje da shvatimo da greh uvek za sobom nosi posledice.

Za pravoslavne hrišćane je najvažnije da znaju Istinu, šta je stvarno, a ne da se samozavaravaju i uljuljkuju opšteprihvaćenim društvenim stavovima koji bludni greh smatraju za nešto uobičajeno, prihvatljivo i čak poželjno.

 

 

Transkript razgovora

O TELESNIM ODNOSIMA PRE BRAKA

Ljudi najviše stradaju zbog grešaka koje čine u odnosima sa ljudima oko njih.

Hajde da razmotrimo zašto se ove greške dešavaju, da li se one mogu nekako izbeći?

 

BESEDE O PORODICI

DEO PRVI: ODNOSI PRE BRAKA

Ja nisam pametniji od vas, nisam pametniji od drugih, prosto sam kao sveštenik video jako puno ljudskih sudbina. Video sam kako se one razvijaju, video sam kako odluke koje ljudi donose dovode do određenih posledica. Upravo ova zapažanja ja i želim da podelim. Da li će vam ova moja zapažanja biti od koristi ili ne, odlučite sami.

Počećemo sa odnosima između muškarca i žene. Sa onim sa čime i počinje kod mnogih. A počinje, na žalost, sa bludom, predbračnim odnosima.

ŠTA BOG GOVORI O TOME?

Kada govorimo o odnosima pre braka, treba da znate da sa tačke gledišta Boga, onako kako je On nju izrazio u Svojoj reči, u Bibliji, bilo kakvi telesni odnosi između ljudi pre braka predstavljaju blud. U pitanju je teški greh, smrtni greh.

Šta znači smrtni greh? To znači da takav greh vodi čoveka duhovnoj smrti. Drugim rečima, u pakao. Opet, to nisu moje reči, nisam ih ja izmislio, verujući ljudi to znaju, za mnoge neverujuće je ovo veliko iznenađenje, međutim u Svetom Pismu jasno piše da ‘bludnici Carstvo Božije neće naslediti’.

To znači da ako čovek stupa u takve odnose, treba da zna da ako bude umro u takvim odnosima, ako se ne bude pokajao, ako ne ispravi svoj život u vezi sa tim, sledi da nikako ne odlazi u Raj. ‘Carstvo Božije neće naslediti’, napisano je potpuno jasno.

Štaviše, čovek koji živi u bludu nema pravo da se pričešćuje. Čovek koji živi u bludu nema pravo da bude kum na Krštenju. Jer kršteni kum treba da uči hrišćanskom životu. Ako ga on sam ne vodi, razume se da ni svoje kumče ne može tome da nauči. Ovo je, da tako kažem, ono što se tiče osnova odnosa Crkve prema tome.

ŠTA GOVORE SVETOVNI LJUDI?

Kako reaguju svetovni ljudi? Kada čuju za ovo, oni se bune:

‘Ah, crkvenjaci! Oni žele da nas liše radosti života, žele, da tako kažem, da upropaste naš život, otežaju ga, zato izmišljaju neka bezumna pravila da se obavezno ode pred matičara. Ljudi prosto žele, prosto žele da žive onako kako žele, kako im je prijatno i da im se ne uvlači u privatnost’.

Niko vam se i ne uvlači u privatnost. U pitanju je prosto informacija o tome na koji način deluju zakoni u duhovnom svetu i na koji način se ovi zakoni pokazuju u našem životu.

Naravno, svi, veliki deo društva ne živi po tim zakonima, narušava ove zakone, rade šta žele, žive van braka, tako da, molim lepo, vi već radite šta želite.

I, šta? Počeli ste radosnije da živite od tih ‘životnih radosti’?

Da budem iskren, nešto se ne primećuje.

Svi ti ljudi koji žive u bludu i po bludu, naravno, povremeno kod njih postoje talasi radosti, međutim, oni ne liče na srećne ljude. I što više žive u bludu, to njihov život ima sve više problema.

I uopšte, ni za koga nije tajna, čak ni za svetovne ljude, da se danas čak to i ne smatra za greh, iskreno su mnogi u nedoumici, pitaju: ‘Kakav je to greh? Crkvenjaci govore da je u pitanju greh. U čemu je tu greh?

Za ubistvo je jasno da je greh, ubili čoveka ili opljačkali čoveka, uvredili ga, pretukli, obmanuli ga. Čovek je pretrpeo štetu od čoveka.

A ovde, postoji obostrani pristanak, ljudima prija, o kakvom grehu može da se govori?

‘Zamislite recimo da neko vama blisku osobu ‘navuče’ na narkotike. Vi se već nećete sa istom logikom odnositi prema tome što je učinio taj čovek? Iako je u trenutku kada ubrizgava sebi narkotik, narkomanu odlično, prijatno, čak jako dobro. Niko ne spori sa time. Međutim, gledajući u celini na dejstvo koje narkotik stvara u njegovom životu, donosi u njegov život, mi znamo da je u pitanju šteta, znamo da je u pitanju zlo. Znamo da je u pitanju tragedija koja se dogodila sa čovekom.

Isto tako je i kao i kada bi bilo koji čovek imao mogućnost da vidi plodove života u takvoj bludnoj vezi, upravo isto kao i sa narkoticima, ne u trenutku kada sve kao da je u redu, već posledice, iznenadili biste koliko često to dovodi do jako žalosnih, tragičnih rezultata.

Isto tako je i sa svakim drugim grehom koji predstavlja narušavanje volje Božije i koji dovodi do problema, do nesreća.

Jako je žalosno što čovek, stupajući u takve odnose u suštini ne može da pretpostavi, ne zna da tu nešto nije u redu. Možda neko to oseća, možda su nekoga tako vaspitali, međutim, uopšte, u celini mnogi ljudi čak ne mogu ni da pretpostave da tu nešto nije u redu.

Zatim čovek dolazi, čovek pita: ‘Zašto se tako dogodilo? Zašto je sve došlo do tako užasnog kraja, a sve je tako dobro počelo?’

Pitaš: ‘Sa čime je sve počelo?’ Počelo je sa bludom.

Onda i nije za iznenađenje što je sve došlo do toga.

O TAKOZVANIM VANBRAČNIM VEZAMA

Čak su i takvu reč izmislili ‘vanbračna veza’, neki eufemizam. U pitanju nikako nije ‘građanski brak’. Građanski brak je brak koji je zaključen po građanskim zakonima kod matičara. Ako niste registrovani kod matičara, nniste venčani, onda to nikako nije  građanski brak, već, ako vam se ne dopada crkvena reč ‘blud’, onda vanbračna veza. Međutim, u principu to nije brak.

ZBOG ČEGA LJUDI STUPAJU U TAKVE ODNOSE?

Kada ljudi, nije važno da li je u pitanju devojka ili mladi čovek, odluče da stupe u takvu vrstu odnosa bilo bi dobro da na početku razmotre šta oni žele od takvih odnosa.

Ovde, ako se govori generalno, postoje dve varijante.

Prva varijanta je: ‘mi se puno volimo, mi ne možemo jedno bez drugog, volimo se, želimo da proživimo ceo život zajedno’. Generalno rečeno, velika ljubav. To je jedna varijanta.

Druga varijanta, kada je u pitanju prosto fiziologija: ‘Prosto ja to hoću, prosto to hoću ovde i sada, ali je za mene to odnos bez obaveza, sa tom osobom neću da živim ceo svoj život, prosto je u pitanju za mene određena privremena varijanta koja mi sada u ovom trenutku odgovara. Možda ću sutra da stvorim neke druge odnose’.

To je druga varijanta.Razmotrimo ovu drugu varijantu.

ODNOSI BEZ OBAVEZA

Svaki izbor koji činite na određeni način utiče na to ko Vi postajete, kakav čovek vi postajete.

Ako sebi dozvoljavate da ulazite u odnose kada se slažete da se Vama prosto koriste i Vi gledate na drugog prosto kao na sredstvo za zadovoljenje svog ‘ja hoću’, u tom slučaju postajete čovek koji već sigurno neće moći ili će mu biti izuzetno teško u budućnosti da se uzdigne na neke ozbiljnije odnose.

Ako mislite da je tako nešto privremeno, da to ni na šta ne obavezuje, a zatim ću ‘upoznati princa na belom konju’, svog ideala ili će recimo, ‘prosto proći vreme kada ću sazreti, i tada ću već imati uzvišenije odnose’, u pitanju je obmana.

Vi iznutra više nećete biti spremni, zato što ovi odnosi, nenormalni i nezdravi, u kojima ste dozvolili sebi da se nalazite, oni vas formiraju u takvu osobu koja će, recimo tako, biti ‘invalid’ za odnose među ličnostima, za neke ozbiljnije odnose.

VELIKA LJUBAV I VELIKA LAŽ

Postoji takva velika laž našeg vremena, koja se sastoji u tome da ‘ne treba žuriti, ne treba žuriti. Za početak treba da živite jedno sa drugim, probajte jedno drugo’.

To govore drugovi, drugarice, to govore časopisi, govore sa TV ekrana. Govore čak i roditelji, na moje lično zaprepašćenje. Oni govore: ‘Ne treba žuriti, zašto požuriti? Prosto živite jedno sa drugim, probajte…’

Šta da probaju? Ti drugog čoveka probaš? Probaš njega ili dozvoljavaš sebi da te probaju?

Znate naveo bih primer koji će mislim devojkama biti vrlo razumljiv. U parfimerijama stoje testeri, otvoreni papirići sa parfemima da bi osoba koja želi da sazna kako ti parfemi mirišu, mogla da priđe i prosto proba. Međutim, niko ne želi da kupi testere, njih svi probaju, međutim, kupuju zapakovane parfeme.

I kada stupate u takve odnose, kada pretvarate sebe u takav ‘tester’, znači da osuđujete sebe na život čoveka koga će svi ‘probati’. Međutim, niko neće poželeti da stvori sa takvom osobom duže odnose, neke ozbiljne odnose, istinski dostojne odnose. Vi sebe pravite takvom osobom. Shvatate, u pitanju nije neko drugi.

Ovde se javlja pitanje: ako zaista volite jedno drugo, sigurni ste u svoju ljubav, zašto se onda upravo ne biste i venčali? U čemu je problem?

Ovo je jako dobro pitanje koje pomaže da se shvati koliko zaista Vas vole ili koliko Vi volite?

Iako se i u literaturi ili u drugim delima umetnosti mnogo govori i rečeno je o ženskom lukavstvu, međutim, ova konkretna tema, tema ženidbe je tema u kojoj se skriva prosto bezdan muškog lukavstva.

Kada žena predlaže: ‘A zašto ne bismo ozakonili naše odnose? Hajde da se venčamo’, onda ovo lukavstvo i počinje. Počinje ovako, razmotrićemo neke primere.

Mnogi govore: ‘Pa, to ništa ne znači. Vidiš, to je samo pečat u dokumentu, čemu to? Mi smo iznad toga, naši odnosi su iznad svega toga, nekakvog papira. Šta će nam sve to? To nema nikakav značaj.’ Javlja se pitanje: ‘Ako za tebe to zaista nema nikakav značaj, zašto se toliko opireš na pitanje da odeš i taj papir, pečat nesrećni staviš u dokumentu?’ Ako se ti opireš, znači da zapravo za tebe to ima značaj, znači da zapravo ti ne želiš sa mnom da provedeš ceo život.Otkriću jednu tajnu za lepšu polovinu ljudskog roda. Ako Vas muškarac zaista voli, on će Vas sam pozvati pred matičara, on će Vas sam zaprositi, on će Vas sam odvesti i staviti sve te pečate. A ako muškarac pri razgovoru o tome počinje da gleda u plafon, počinje da navodi 1001 razlog zašto tako nešto ne treba uraditi, u pitanju je vrlo jasan signal koji pokazuje da ste Vi za njega privremena varijanta.

A ja ću vam reći da imate jedan život. I trošiti taj život da biste bili ‘privremena varijanta’ za nekoga, uopšte nije najbolji način da uredite svoj život.

Šta se još dešava osim toga ‘da tako nešto nije važno’?

Ponekada govore: ‘Naravno, da, da, venčaćemo se, obavezno. Ali ne sada, kasnije. Sada nam ne dozvoljavaju okolnosti. Treba još i svadbu da organizujemo, goste da zovemo. Postoji jako jednostavan izlaz iz te situacije. Postoji, ako govorimo o pravoslavnim ljudima, registracija kod matičara, a postoji i venčanje (u hramu).

Oni ne moraju obavezno da budu istog dana, kod većine nisu istog dana. Zato, molim, idemo da ozvaničimo odnose kod matičara, bez ikakvih troškova, bez neke ogromne, moderne svadbe, a zatim ćemo štedeti novac i već za venčanje (u hramu) napraviti svadbu sa gostima, sa svime, kočijama, itd., onakvu kakvu želimo.

Zašto se ne bi uradilo tako? Ništa ne smeta. Mnogi tako i rade, oni koji zaista žele, sa jedne strane, i da ne žive u bludu, a sa druge strane, da postoji vreme da se pripreme za svadbu. Mnogi tako rade.

Ali ako vaš izabranik ne žuri mnogo da tako uradi, u pitanju je još jedan signal za upozorenje, još jedan povod da se zamislite šta Vi predstavljate za njega.

Ponekada takođe izmišljaju sledeće: ‘Nemamo gde da živimo, nemamo stan…’ Međutim, nigde nije propisano, ni u državnom zakonu, ni u crkvenom zakonu nije napisano da se jedino mogu registrovati brakovi ako supružnici imaju gde da žive. Tako nešto ne postoji. I zašto onda izmišljati opravdanja? Reći ću vam nešto. Kada razgovaraš sa muškarcima o tome, oni ponekada godinama žive u bludu, pitaš: ‘Zašto? Radi čega? Zašto je ne zaprosiš?’ Oni ponekada pošteno kažu nama, ženama to ne kažu, ali dešava se da ponekada u muškom razgovoru pošteno kažu: ‘Znaš, ja joj ne verujem. Prosto joj ne verujem. Ne verujem da je zaista u pitanju osoba sa kojom želim da proživim svoj život’.

Ali, ako joj ne veruješ, zašto onda živiš sa njom? Imamo jedan život. Ispostavlja se da obmanjuješ čoveka, pre ili kasnije ćeš tu osobu da odbaciš.Ako je i ne odbaciš, već se nakon 10, 15 godina ubediš da niko bolji neće naići, tako da: ‘Pa dobro, šta da se radi, hajde onda’, vaši odnosi će svejedno imati manjkavosti.

STRAH OD BRAKA

Dešava se da se ljudi boje da stupe u brak zato što je recimo kod njihovih roditelja sve bilo jako loše u porodici. I kod ljudi postoji strah, psihološki, možda pomalo i naivni strah da dok nismo to uradili, dok nismo potpisali, stavili pečat, kao da neće ni biti nikakvih problema kakvi su bili, recimo, u braku mojih roditelja.

A ako stupim u to, sve ono što je bilo kod mojih roditelja, svi ti problemi će doći i u moj brak. Neki imaju takav strah. Zapravo, to takođe ne može da bude opravdanje i ne funkcioniše.

Ono što se dogodilo sa vašim roditeljima, uopšte nije obavezno da će se dogoditi i sa vama. Presudno je to kakvi ste vi i kakva je osoba koji je pored vas. Jedino te stvari i određuju da li će vam nešto poći za rukom ili neće.

Ako vi iznutra imate neke probleme u odnosima, nezavisno od pečata, ovi problemi će se pre ili kasnije pojaviti. Međutim, u slučaju da ste registrovali svoj brak kod matičara, vi ne živite u grehu, imate više šanse da će vam sve poći za rukom. Eto to je ta najveća laž, ‘da treba probati, probati, živeti malo.’

Svetovnim ljudima se to čini i logično, ‘upoznaš čoveka, ne biraš mačku u džaku, već ga znaš sa svih strana, uzduž i popreko i u tom slučaju tačno biraš šta ti je potrebno, znači da će u tom slučaju tvoj brak biti pouzdan, čvrst i srećan.’

Nekako tako bi trebalo da bude po toj logici? A u realnosti se dešava potpuno suprotno. Danas, u poređenju sa onim što je bilo ranije, danas se faktički ogromna većina brakova sklapa već nakon tog perioda ‘međusobnog probanja’, to jest, u pitanju su ljudi koji su saglasno logici ovog nepisanog savremenog pravila živeli zajedno, probali jedno drugo, uverili se da se vole, da je u pitanju osoba koja im odgovara, sklapaju brak.

Reklo bi se, brakovi bi trebalo da budu čvrsti kao stena, ali je u realnosti obrnuto. Brakovi su postali najmanje čvrsti, manje, mnogo manje čvršći u poređenju sa vremenom kada su se ljudi ipak trudili da sačuvaju sebe u čistoti, kada su ljudi, naravno ne svi, uvek su postojale najrazličitije okolnosti, uvek su postojali najrazličitiji padovi, slučajevi, itd., ali su se uopšte, u celini ljudi trudili da se sačuvaju do braka i odnose se prema braku kao prema nečemu što se događa jednom za ceo život.

Iz nekog razloga su tada ljudi, ne ‘probajući’ jedno drugo, mogli da žive u sreći i razumevanju ceo život. A sada, eto, probali su, a nakon 1, 2, 5, 7 godina, odlučili i razbežali se.

Brakovi zahvaljujući tome ne postaju čvršći, upravo suprotno, oni postaju slabiji i tako nešto nije za iznenađenje ako se setimo da je u temelju tog braka postavljen greh. Greh je loš temelj.

Ako budete gradili kuću na temelju iz jako loših materijala, sami shvatate šta će se dogoditi sa kućom. Ista situacija je i ovde. Ako se istinski volite, ako nije u pitanju ona druga varijanta, kada prosto vi želite i ne razmišljate ni o čemu i znate da je u pitanju privremena varijanta, ako zaista volite jedno drugo, ako zaista želite da budete jedno sa drugim, proživite ceo život jedno sa drugim, onda ne treba u temelj vaših odnosa stavljati takvu trulu stvar kao što je greh. To će se onda pre ili kasnije pokazati.

Da, naravno, ne želim da kažem da će se bukvalno svi brakovi u čijem temelju je ležao greh, obavezno raspasti. Ne, ne raspadaju se svi. Naravno, postoji i pokajanje, čovek uz pravo pokajanje i ispravljanje može naravno dobiti pomoć od Boga, čak i bez obzira na to što od početka nije bilo tako, ipak može da ispravi.

Ali čak i u tom slučaju, čak i tada ipak takve osobe žale zato što svoje odnose nisu počeli kako bi trebalo, već sa grehom.

A ŠTA AKO SLUČAJNO NE USPE?

Mnogi se boje da ako se budu čuvali do braka i ne budu stupali u bludne odnose, bludne veze, da će se iznenada nakon sklapanja braka pokazati da oni ne odgovaraju jedno drugom, upravo u smislu telesnih odnosa, u seksualnom smislu. Shvatate, još jednom bih naglasio, pogledajte na statistiku brakova koje su sklapali ljudi koji su bili uvereni da odlično i predivno odgovaraju jedno drugom. Svi ti brakovi se raspadaju. Ne čini to brak, shvatate, čvrstim i srećnim. Da, naravno, postoji rizik da tako može da se dogodi, to nije isključeno, ali je realno takav rizik veoma beznačajan. Ne greba ga preuveličavati. Ako počnete sa trulim temeljem izgradnju vaših odnosa, rizik da će se oni završiti jako loše i tragično je prosto ogroman.

Opet, ne verujte meni na reč, pogledajte statistiku razvoda. Praktično su sve te brakove sklopili ljudi koji su u nekom trenutku bili apsolutno uvereni da jedno drugom odgovaraju.

A ŠTA AKO ‘BEZ TOGA’ NIKO NEĆE DA ME ZAPROSI?

Drugi važan problem koji postoji. Često sam imao prilike da razgovaram s devojkama koje su govorile: ‘Mi bismo želele da izbegnemo takve odnose, nama oni ne donose bilo kakvu radost, shvatamo da tako nešto nije pravilno i normalno, ali nas tada niko neće ni oženiti, zato što su svi momci takvi, predlažu nam takve odnose i bez njih neće da razgovaraju sa nama.’

Reći ću vam nešto, ako vam momak predlaže, momak koji vam govori da vas voli, a vuče vas u krevet i predlaže da se koristi vama bez bilo kakvih obaveza sa svoje strane, razumete, od takvog momka vam je najbolje da se držite što dalje. Ali javlja se pitanje: ‘Pa šta, zar ceo život da budem devica?’

Reći ću vam ovako, ne treba da vam bude cilj da sebi nađete nekoga po bilo koju cenu. Ljudi koji postavljaju takav cilj ispred sebe, prožive jako nesrećan život.

Reći ću jednostavnu stvar, mislim očiglednu za sve, treba stupati u brak ali dobar brak, u odnose treba stupati ali dobre, najbolje, a ne u kakve god naišli.

Reći ću svoje mišljenje, mislim da je bolje proživeti ceo život sam, nego se naći u odnosima koji će dovesti Vaš život u pakao, u pitanju je pakao na zemlji.

Čovek koji poznaje malo ljudi, koji je sa malo ljudi razgovarao na tu temu, samo sa najbližim rođacima, nekoliko drugarica, nekoliko poznanika možda može da se učini da ja govorim neke čudne stvari: ‘Šta, kako tako?’

Međutim, ako biste videli onoliko ljudskih sudbina koliko vidi svaki obični pravoslavni sveštenik, ako biste videli u kakav pakao se ponekada pretvaraju međuljudski odnosi, šta oni čine, kako muče ljude, ne bi vam se učinilo toliko čudnim ono što govorim.

Ako vas okružuju samo takvi ljudi, samo muškarci kojima je od Vas potrebno samo jedno, najbolje je da se od svih tih muškaraca držite što dalje.

Jer ako pristajete na te odnose koje Vam predlažu, izvinite, ja ću Vam reći, pravim rečima ću to nazvati, Vi pravite sebe ženom gorom od prostitutke. Prostituke za to makar dobijaju novac, Vi dajete sebe na korišćenje dobijajući samo obećanje. Vi ponižavate sebe time maksimalno.

Shvatate, tu postoji ovakva tajna. Ako krenete odavde recimo i složite se da spustite ovde u planu odnosa sa čovekom, Vi ne možete prosto tako da uzmete i sledećeg dana da opet počnete odavde već sa drugim čovekom. Ne. Vi ste se već spustili ovde i počinjete odavde. A ako sutra spustite sebe još niže, ovde, neće se dogoditi čudesni novi početak, čak i ako promenite osobu, nećete početi odavde, vi ćete početi odavde.

Shvatate? Svaki put, svaki put spuštajući se tako, sebi ograničavate mogućnost da sretnete čoveka sa kojim biste zaista mogli da izgradite dostojne odnose.

Čovek koji zahteva da žrtvujete svoje principe već nije dostojan da bude čovek sa kojim biste proveli makar deo svog života, shvatate? Imate jedan život!

Godine lete, na šta ih trošite, na koga ih trošite? Na kakve odnose ih trošite? Na besperpektivne odnose, na odnose koji vas faktički ponižavaju?

Nije vredno toga. Nije vredno toga.

Bolje je da čuvate sebe do dostojnih odnosa nego da dozvolite da pretvorite sebe u nešto što je faktički gore od prostitutke. Takvo je moje mišljenje. To ne donosi sreću ljudima. Žene koje pristaju na tako nešto ne postaju srećnije.

U krajnjoj meri, ja delim svoja zapažanja. Ovo što govorim nije iz knjiga, ovo je iz života, iz mnogih, mnogih ljudskih života.

Da li je tako nešto potrebno u vašem životu, razmislite sami. Imate jedan život.

O onome zbog čega zaista brakovi mogu da se raspadnu ili obrnuto, zahvaljujući čemu mogu da budu čvršći, govorićemo sledećeg puta.

Hvala za pažnju.

 

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*